Nikola Albaneže

U povodu 100. godišnjice rođenja Otona Glihe

Energičan spoj arhaičnog i modernog  slikarskog izraza

Oton Gliha je govorio: „Tko vidi na mojim slikama samo gromače, ne vidi ništa, tko ne vidi gromače, opet ne vidi ništa.“ Stota obljetnica rođenja ovoga slikara nameće nam pitanje što nam znači njegovo djelo danas, kada smo već više desetljeća udaljeni ...

Ružica Šimunović

14. MEĐUNARODNI BIJENALE ARHITEKTURE U VENECIJI

Povratak arhitektonskim osnovama

Izbornik Rem Koolhaas ciljao je na sociopolitički okvir moderne, smatrajući da je svaka zemlja bila prisiljena na modernizaciju, prilagođavanje dominantnim politikama i žrtvovanje nacionalnog identiteta

Ana Bedenko

Razgovor: Karin Šerman, hrvatska izbornica na 14. bijenalu arhitekture u Veneciji

Modernitet kao identitet

Hrvatski paviljon predstavlja sustavno teorijsko i povijesno istraživanje, a ne tek egzaltiranu estetsku i konceptualnu reakciju / Trajne arhitektonske vrijednosti glavni su eksponati naše bijenalske izložbe / Ponajprije smo se rukovodili kriterijem da su svi izabrani primjeri amblematski za lokalnu arhitektonsku kulturu

Alen Žunić

(KON)TEKST ARHITEKTURE

Arhitekt organske gradogradnje

U povodu dodjele nagrade Vladimir Nazor za životno djelo arhitektu i urbanistu Radovanu Delalleu

Marijana Paula Ferenčić

Ivona Jurić, Puni krug, Galerija Vladimir Bužančić, lipAnj–srpAnj

Koprena između dviju stvarnosti

Željko Kipke

Antonioni i swinging sixties

Igrom tenisa u prazno Antonioni je na samu kraju Blowupa pustio u promet metaforu o tome kako je stvarnost medijski kontrolirana. Pričom o sprezi engleske modne fotografije i socijalne reportaže bečki je kustos nagovijestio sličan zaključak

Vanja Babić

Željko Kipke, Četvrta retrofuturistička izložba: neumoljiv pogled u budućnost, Galerija SC, 3–18. srpnja

John Wayne, pokoja maca i Kipke

Kipke je spajajući naoko nespojivo, educirajući, ali istodobno i ironizirajući nedvojbeno sačuvao status najvećega neomanirističkog umjetnika u Hrvatskoj

Marko Špikić

U povodu zaključaka o Dubrovniku UNESCO-ova skupa u Dohi

Grad je javna stvar

Dubrovnik je čudo skladanja, baš kao što su to Vézelay i Siena, Regensburg i Gdańsk, Granada i Telč, u kojima se dio čudesnoga sklada zasniva na odnosu prema krajoliku kao mjerodavnom sugovorniku. Iza kulisa žive atrakcije i uspješnog stapanja specifičnoga i univerzalnoga, ...